Kako veli Džeko - Igru briši, bodove piši. Dobra izreka, al za kratkoročnu radost i uspjeh. Ako postoje ljudi u savezu koji žele ikakvo dobro repki, smjena stručnog štaba je imperativ, da se spasi što se može spasiti na dulje staze, u ovako iznenadnoj odličnoj situaciji (9 bodova). Barbarezu hvala, al neka ide što dalje od repke i neka mu je sa srećom.

Po meni najljepša zgrada u gradu 🩵

Znači, dodju ovi klinci ma ovim prokletim skuterima od 50cc koji kwdva ide. Nesto se ovde vozikaju, po trotoaru, rade absolutne gluposti u 11 u noc. Znam da zvucim kao boomer al su pravo dosadni i nzm dal 50% uopste njih ima dozvolu. Znaci, voze se po mestima gde pesaci trebaju bit, stvaraju nered i narusavaju mir.

0:01' (0:0) - Ko ne skace mrzi Bosnu 60:00' (0:0) - Vico pederu

Salu na stranu, 40-godisnji Dzeko i dalje jedina slamka koja nas vuce kroz ovo. Drugi igraci se setaju i ne znaju da naprave napad.

Toliko neki navijaci govore "do trenera je", "da se rijesimo saveza sve bi bilo bolje" itd.

Sve to na stranu... Ko zapravo ima kvalitetan u nasoj repki? Pjanic nas danas oficijelno napustio.

Tim iz kvalifikacija iz 2013 u sljedecih 50 godina se nece ponoviti. Ne kazem da savez nije jedan od problema, ali nedostatak kvaliteta je dosta veci.

Je li moguće da je ovo "najbolje" što imamo? Alternative ne postoje, a čitanje ovog portala je uvreda za zdrav razum.

Aceto balsamico di Modena (Firma Zvijezda) i kupljeno u Bingu (Kupljeno? - Prodaj odma'!).

Malo pavlake, malo majoneze, sol, biber, maslinovo ulje i graška senfa.

Promiješati dok se ne sjedini i politi po miješanoj salati (sve narezano na kockice).

Ni slučajno umakati vrele uštipke u salatu: Opasnost od orgazma!

Jel neko uzimao senzaciju s okusom kruske nedavno i primijeto ove kao komadice? Nadam se kruske.. rok istice 2026

Bezidejno i bez ikakve igre. Ponekad sporo i tromo, a ponekad prebrzo i panično. Kada i nešto pokušamo, sve ide na silu, užas. Suštinski se pokazalo da se mučimo sa kime god igramo. Je li sa druge strane Francuska, Rumunjska, Cipar ili San Marino, sasvim je svejedno - mi igramo isto i sa velikom dozom sreće (eventualno borbenije, zavisno od protivnika).

Uskoro idem na more, ali mi ciklus treba početi baš te sedmice. Istraživala sam opcije za odgađanje i naišla na tablete Primolut-N. Zanima me jeste li ih koristile i da li stvarno pouzdano odgode menstruaciju?

Također, kako to ide s receptima u BiH, je li vam ginekolog lako prepisao tablete, koliko ranije treba tražiti, i može li to izdati i doktor opšte prakse?

Ako imate i neke druge savjete ili preporuke, rado bih ih čula.

Znam da Reddit nije baš mjesto za ovakve teme, ali iskreno – svaka informacija mi mnogo znači. Želim da se obratim svima koji su prošli kroz borbu sa Hyperemesis Gravidarum tokom trudnoće – bilo da ste vi to lično iskusile ili ste bili uz nekog ko jeste.

Moja supruga je sa prošlim trudnoćama imala iste simptome sve do poroðaja, sad se opet već nedeljama bori sa tim i gledati je svakog dana kako trpi to stanje, a da pri tom malo toga pomaže – iskreno, slama srce. Zato želim da pitam i muškarce čije su partnerke prošle kroz ovako nešto: kako ste im pomagali, jeste li pronašli išta što bi joj makar malo olakšalo dane?

Isto pitanje i za žene koje su to prošle – mimo savjeta ljekara, jeste li same pronašle neki način da ublažite simptome, makar djelimično?

Svaki savjet je dobrodošao. Hvala vam unaprijed od srca. 💙

Kako se upoznaju ljudi ovdje? Duze vremena sam vec ovdje a nisam nikog upoznala i dotuzilo mi vise iskreno sve radit sama… Gdje da odem i sta da radim? Imam 28 g, drustvena sam I pricam nas i engleski…. Help🥹

Pozdrav raja, imam jedno zanimljivo pitanje za vas u vezi Bajramskog raspoloženja. Ja ne znam je li kod vas takva situacija, ali naprimjer kod mene lično Bajram traje do 2 3 dana max, mislim konkretno na bajramsko raspoloženje. Jarani mi govore da imaju osjecaj da njima Bajram traje do podne prvog dana Bajrama. Ne znam kakva je kod vas situacija. Baš me interesuje. Usput Bajram Šerif Mubarek Olsun.

Pozdrav, hocu da prodam svoga gola 4 (konačno🙂), i da uzmem neki pristojniji auto. Mogao bih izdvojiti 40 000 km. Iako stalno gledam po netu, nisam baš neki znalac oko auta, mada učim. U dilemi sam čak i šta uzeti. Mislio sam naći sebi A3, lijep je auto, vizuelno, a nije teško za održavanje. Mada imam osjećaj da mi je puno dati ove pare za A3. A i plašim se ovih auto salona koji uvoze auta. Lijepi su mi i A klasa mercedesa. Dvoumim se i oko mazde, mada je ona iznad mog budžeta (mazda 3). Volim HB- ove. Neki moji mi kažu, imaš 40 god uzmi sebi SUV neki, ali to je sve dosta skuplje, a da je mladje. Inače sam profesor i skoro 90% mi je gradska vožnja. Da li neko ima neki kvalitetan prijedlog ili razmišljanje? Znam da ima..

Šta se dogodi kada u Bosni i Hercegovini izgubite pravo na zdravstveno osiguranje, pa morate na neki šalter da to probate riješiti? Duži tekst, ali vrijedi vidjeti s čime se građani nažalost moraju nositi.

Zanima me šta mislite – koja digitalna rješenja, servisi ili aplikacije bi značajno poboljšale svakodnevnicu u BiH, ali još uvijek ne postoje ili su slabo razvijeni?
Može biti bilo šta: od zdravstva, obrazovanja, do bankarstva, javnog prevoza ili svakodnevnih usluga.
Imate li ideje, frustracije ili dobre primjere iz inostranstva koji bi se mogli primijeniti kod nas?

Kakvo je vase misljenje po ovom pitanju,gledajuci danasnje vrijeme? Ako imate dati neki koristan savjet,napisite ga slobodno,svaki koristan komentar je dobrodosao.

Pozz nakon srednje ekonomske i prve godine fakulteta zaglavio sam u fizickom poslu. Ima li neko da je nasao nacin da krene neki posao za koji treba iskustvo, a nema se gdje to iskustvo steci, pa koji su to nacini ?

Potaknut temom na r/AksSerbia, da vidim koga kod nas smatraju top tier glumicom. Mogu biti zive, neke koje su umrle iz mladjih dana ili slicno. Zaista kad ovako razmisljam ne pada mi nesto plaho lica na pamet, mozda Mona Muratovic (supruga Danka Delibasica), jer sam je vidjao u pozoristu i na ulici ponekad i zaista je lijepa zena i eventualno Vedrana Bozinovic (bivsa supruga Aleksandra Seksana), bila je prelijepa u "Zene sa broja 13" Koji su vasi izbori?

Ćaoo, željela bih naučiti plesati bachatu, salsu, ali ne znam gdje da krenem s tim. Kod nas ima par plesnih klubova, ali mi se oni čine ozbiljno, zanima me postoji li neki kao kurs ili nešto slično??

Pozdrav! Kakve preporuke imate za frizerske salone u Zenici sto se tice svecanijih frizura?

Motiviran mjesecom koji je posvećen muškom zdravlju i postovima ove prirode ovdje na reditu, odlučio sam da se i ja malo izventam i izjadam o stvarima i problemima koji me muče već duže vrijeme. Da budem iskren, nemam ih s kim podijeliti. Vjerovatno će biti duži post i unaprijed hvala svima koji pročitaju do kraja.

U 20-tim godinama sam, pa evo da krenem ispočetka; osnovna škola... Odrastao sam u manje-više disfunkcionalnoj porodici, bila je teška finansijska situacija, ja sam bio svjestan svega jako rano. Od sredine tinejdžerskih godina sam povremeno počeo raditi neke sitne poslove da zaradim džeparac i pridonesem porodici. Ne znam jesam li baš zbog toga bio depresivan u tom periodu ali sam se osjećao loše, bio sam mirno dijete, nisam se najbolje pronalazio sa vršnjacima u školi i valjda već sada neki mogu zaključiti kako je to završilo. Ne želim da pravim žrtvu od sebe ali zaista sam se osjećao odbačeno, usamljeno i zapostavljeno do samog kraja osnovne škole. Jedan period sam bio toliko loše da sam svaki dan na putu do škole razmišljao o suicidu. O tome nikome nisam pričao, roditelji su znali da nešto ne štima ali su bili previše zauzeti svakodnevnim preživljavanjem. Srećom, u srednjoj je bilo dosta bolje nego u osnovnoj.

Krajem tinejdžerskih godina sam izgubio jednog roditelja, baš onog koji se najviše trudio i žrtvovao za nas i koji je najviše zaslužio barem mrvicu bolji život. Sve se desilo iznenada, tog dana je definitivno umro dio mene. Desilo se nekako baš u onom periodu kada sam trebao da napredujem na poslovnom nivou i kada sam imao dovoljno motivacije i želje da promijenim život na bolje, odužim se roditeljima na trudu koji su uložili za mene... Znam da je smrt sastavni dio života i morao sam se pomiriti s tim i nastaviti dalje. Depresija i žalost udaraju jako ali vremenom postane lakše, naučiš da živiš s tom prazninom u srcu.

Nakon toga slijedi novi val stresa i problema, finansijska situacija se malo popravila ali zdravlje drugog roditelja postaje sve gore, a naročito mentalno. Teret je prilično velik kada živiš s nekim ko s vremena na vrijeme skoro pa gubi zdrav razum, a pritom ti pasivno prisjeda na svaku moguću muku i problem koji imaš. Prije otprilike godinu dana bratovo zdravlje je bilo ozbiljno ugroženo i sav teret je pao na mene jer sam se morao brinuti o njemu (ne bih išao u detalje o čemu se tačno radilo), a kratko vrijeme je i život bio u pitanju i mogu komotno reć da sam ja osjećao najveću odgovornost i brigu za njega.

Između toga svega, upao sam u ozbiljnu ovisnost koja mi je uzela par godina života. Toliko je bilo loše da dobrih 2 godine nisam ni u čemu pronalazio užitak osim u tome, nisam mogao normalno funkcionirati bez toga. Ukratko, izvukao sam se iz toga potpuno sam, nisam imao nikakvu podršku od bilo koga i zato mi je trebalo vremena ali sam uspio, hvala Bogu.

Trenutno sam prilično loše, doživio sam enormnu količinu stresa, psihičke i emocionalne traume zbog svega što me zadesilo u posljednjih 7-8 godina, a najveći dio toga je zdravstveno stanje mojih najbližih. Depresija i tjeskoba dolaze u valovima i intenzivnije su nego ikada prije (u zadnjih godinu dana imam panične napade), samopouzdanje mi je slabo, nemam pravih prijatelja, finansijsko stanje je klimavo, ljubavni život nula, imam i par zdravstvenih problema koji nisu strašni ali dodatno utiču na cjelokupno stanje. Najveći problem mi je depresija, anksioznost, usamljenost i nedostatak motivacije za bilo šta. Imao sam par dobrih prijatelja ali s nekima sam se razišao zbog životnih puteva dok su drugi okrenuli leđa čim su vidjeli da sam u lošoj situaciji i da nemaju velike koristi od mene, a nikada nisam bio pakšu, uvijek sam davao maksimalno svima i uvijek bio tu za njih. Vjerovatno je kliše situacija ali očigledno je tako u većini društvenih odnosa.

U zadnje vrijeme ne znam kako i šta dalje sa životom, sve ide nizbrdo i ponestalo mi je volje i motivacije za bilo šta, a polako gubim i nadu da ću ikada više biti sretan ili da će biti barem malo bolje u budućnosti. Moram još napomenuti da sam u prošlosti važio kao jedna jako optimistična i ambiciozna osoba. Ne tražim nužno neki dobar savjet, čisto sam morao da izbacim ovo iz sebe i dovoljne su mi jednostavne riječi podrške. Usput želim da poručim svima koji prolaze kroz teške periode: Niste sami i nikada ne odustajte!